Opera, savremena muzika, pedagoški rad i autorsko stvaralaštvo – sve to objedinjeno je u karijeri Aleksandre Todorović, operske pjevačice i vocal coacha porijeklom iz Banjaluke. U razgovoru za blog Muzičkog Ateljea Rock Simfonije, Aleksandra otkriva kako je izgledao njen put od „Vrapčića“ do evropskih pozornica, šta je naučila kroz svoj rad, te koje poruke nosi za mlade muzičare.
Kako je počela tvoja ljubav prema muzici i kada si shvatila da je opera tvoj put?
Moji prvi muzički koraci vezani su za dječiji hor „Vrapčići“. Od tada je muzika postala sastavni dio mog života. Opera nije bila prisutna u mom okruženju dok sam odrastala, pa sam je doživljavala kao nešto egzotično i misteriozno. Možda je baš ta posebnost bila presudna za moj izbor. Vjerujem da talentovani ljudi ne bi trebalo da se ograničavaju na jedan muzički pravac. Pjevanje je ono što definiše moj put, a opera je samo jedno od njegovih poglavlja.
Kako je izgledao prelazak iz Banjaluke na međunarodnu scenu i šta ti je bilo najteže na tom putu?
Nakon srednje škole u Banjaluci, nastavila sam studije u Zagrebu, što se pokazalo kao odličan potez jer Hrvatska ima najrazvijeniju opersku scenu u regionu. To mi je omogućilo postepen i kvalitetan ulazak u svijet opere. Kasnije sam master studije završila u Gracu, gdje sam dobila priliku da nastupam kao solistica u renomiranoj opernoj kući. Najveći izazovi bili su odvajanje od porodice i prijatelja, prilagođavanje novoj sredini i finansijski aspekt.
Kako izgleda tvoj svakodnevni muzički život i koliko discipline iziskuje?
Život pjevača često se poredi sa životom profesionalnog sportiste. Glasne žice su mišići i zahtijevaju svakodnevni trening. Dan počinjem hidriranjem, laganim vježbama za glas, zatim slijedi oko sat vremena aktivnog pjevanja. U zavisnosti od dana, vježbanje rasporedim u više kraćih sesija. Odmor je podjednako važan. Glasnicama redovno pružam dan-dva pauze, baš kao što sportisti odmaraju mišiće.
Koja ti je najdraža uloga ili djelo koje si pjevala i zašto?
Najdraža mi je uloga Amelije iz opere Amelija ide na bal. Bila je to moja prva velika uloga, koja mi je „sjela“ i vokalno i emotivno. Donijela mi je Rektorovu nagradu i nominaciju za Hrvatsko narodno glumište, ali i niz lijepih uspomena.
Pratiš li savremenu muzičku scenu i imaš li uzora među pop/rock izvođačima?
Savremena muzika je moja velika ljubav. Jedna od pjevačica koju izuzetno cijenim je Beth Hart, zbog njenog snažnog vokala, autentične interpretacije i načina na koji kroz pjesmu priča priču.
Koliko je važno da operski pjevač vlada jezicima i da li ti je to predstavljalo izazov?
Poznavanje jezika je ključno. Opera se izvodi na mnogim jezicima, a razumijevanje teksta i pravilan izgovor su osnova dobre interpretacije. Najčešći jezici su italijanski, njemački, francuski, engleski i ruski. Meni je francuski bio posebno izazovan, ali se trudim da svakom jeziku pristupim s poštovanjem i predanošću.
Kako prenosiš emociju publici kada tekst nije na maternjem jeziku?
Uvijek počinjem s detaljnim prevođenjem teksta, riječ po riječ, a zatim i smisao u cjelini. Nakon toga radim s izvorim govornicima ili stručnjacima za dikciju. Tako dolazim do potpune razumljivosti i sigurnosti, što mi omogućava da emociju prenesem autentično, kao da govorim vlastitim jezikom.
Koju atmosferu si željela da stvoriš u pjesmi Tmina i kako si radila na aranžmanu?
Cilj mi je bio da muzikom oslikam emocije iz teksta, tamu, toplinu, nadu, slabost i snagu. Iako je pjesma prvobitno imala pop okvire, razvila se u pravcu filmske muzike. Aranžman sam gradila pažljivo, želeći da emocije budu u centru svega.
Ima li pjesma Tmina lično značenje za tebe?
Tmina mi je posebno draga jer je nastala u saradnji s mojim suprugom, sasvim spontano. Donijela mi je nova saznanja o sebi, a vjerujem da se svako može prepoznati u emocijama koje pjesma nosi, barem u nekom trenutku života.
Osim što nastupaš, radiš i kao vocal coach. Kako si se odlučila za pedagoški rad?
Nakon završenih studija, osjetila sam da imam dovoljno znanja i iskustva da to prenesem drugima. U radu s glasom postoji velika odgovornost. Pogrešan pristup može izazvati povrede, zato sam se pedagoškom radu posvetila tek kad sam stekla sigurnost i vlastitu tehničku stabilnost.
Koje su najčešće greške početnika u vokalnom treningu?
Najčešće greške su: pogrešno disanje (podizanje ramena, previsok udah, nepravilno korištenje rebara), nedovoljno otvaranje usta, napetost vilice, povlačenje jezika i podizanje glave pri visokim tonovima.
Može li operska tehnika pomoći pop/rock pjevačima?
Apsolutno, ali je važno da pedagog zna razlikovati stilove i da može pjevati oba. Operska tehnika razvija disanje, otvorenost grla, dikciju i muzikalnost, što su korisni elementi i za savremene stilove, ako se pravilno prenesu.
Tvoj savjet mladima koji žele da se bave pjevanjem – klasičnim ili modernim?
Upišite individualne časove pjevanja! Tehnika je važna jer donosi slobodu, ali ne zaboravite da je važno osjetiti i prenijeti emociju. Ne težite savršenstvu, već izrazu. Vjerujte u svoj glas, njegujte ga i nikada ne prestajte uživati u pjevanju.
Koje tehničke osnove su univerzalne za svaki žanr?
Pravilno disanje, otvoreno grlo i prirodan izražaj. To su temelji koji vrijede za svaki muzički stil.
Kako balansiraš između tehničke ispravnosti i prirodnosti u glasu kod učenika?
Posmatram kako učenici govore. Ako je razlika između govora i pjevanja velika (a govor je zdrav), vraćamo se prirodnosti. U modernoj muzici posebno pazim da tehnička preciznost ne ugrozi emotivni izražaj, jer savršen ton nije uvijek najbolji ton.
Kako razvijaš muzikalnost i interpretaciju kod učenika?
Krećemo od analize teksta. Tražimo emociju, suštinu. Zatim tekst izgovaramo u prirodnom govornom ritmu, dodajemo muziku, prelazimo na izgovor u ritmu pjesme, i tek tada pjevamo. Radimo na fraziranju, legatu, akcentima, a sve u službi emocije.
Koji je najveći mit o pjevanju koji želiš razbiti?
Mit da samo “posebno talentovani” mogu naučiti pjevati. Glasnice su mišići i uz pravilan trening, gotovo svako može naučiti pjevati tačno i bez napora. Neko možda neće postati profesionalac, ali uživanje u pjevanju je svima dostupno.
Aleksandra Todorović pokazuje da je glas mnogo više od tehnike – on je most između emocije i publike. Kroz operu, pop muziku i pedagoški rad, Aleksandra dokazuje da muzika nema granica, a njena poruka mladima je jasna: vjerujte u svoj glas i nikada ne prestajte da uživate u muzici.
