Muzika i
ma moć da premosti barijere – ne samo u emocijama, već i u učenju. Pitali smo Slađanu Zrnić, dugogodišnju nastavnicu engleskog jezika na koji način koristi pjesme kao alat u nastavi i kako ritam i melodija pomažu djeci, tinejdžerima i odraslima da savladaju jezik lakše i prirodnije.
Kako ti koristiš pjesme na engleskom jeziku u nastavi?
Muzika je sjajan alat u nastavi i koristim je u svim aspektima učenja: od proširivanja vokabulara, preko vježbanja izgovora, do usvajanja ritma i intonacije jezika.
Kad pustim pjesmu, to nije samo da bi bilo zabavno već zato što kroz nju učenici nesvjesno uče nove riječi, strukture i pravilan akcenat. Volim kada se kroz muziku učenje desi „usput“, kada učenici to i ne primijete.
Postoje razne metode koje se koriste pri usvajanju stranog jezika, posebno kod mlađih polaznika, a koje uključuju muziku i ritam. Neke od metoda koje rado koristim a koje daju fantastične rezultate su sada već sveprisutni Montessori pristup učenju, a rame uz rame sa njim ide i Suzuki pristup gdje slušanje jezika dolazi prije aktivnog govora, kao što bebe jezik prvo slušaju pa ga tek onda govore. Suzuki metoda promoviše ponavljanje kroz melodiju sa premisom da mozak bolje zadržava informacije koje su povezane sa emocijama i muzikom.
Slično tome, kroz ove metode dolazi do spontanog, tj. prirodnog učenja jezika gdje učenici prvo slušaju neku pjesmu, zatim je pjevaju i analiziraju tekst i time stiču novi vokabular na način koji nije monoton kao što većina klasičnih časova umije da bude.
“Ritam i melodija su čudo za pamćenje.”
Na koji način muzika može pomoći učenicima da bolje zapamte nove riječi ili gramatičke strukture?
Ritam i melodija su čudo za pamćenje. Kad se neka riječ ili fraza ponavlja u pjesmi uz određeni ritam, ona nam se ucrta u pamćenje. Posebno kod djece i tinejdžera.
Ritam i rima stvaraju „jezičke šablone“ koji se lako pamte i ostaju trajno u našoj memoriji. Kad se neka riječ ili fraza ponovi u pjesmi uz određeni ritam koji odgovara senzibilitetu ili trenutnoj energiji koja vlada u učionici, ona nam ostane u sjećanju i njeno dalje korištenje dolazi prirodno. Često kod učenika i polaznika jezika primijetim da kasnije u govoru spontano koriste upravo one izraze koje su naučili kroz pjesme.
Jedna od pjesama koju često koristim tokom gramatičkih časova je “Yesterday” jer odlično ilustruje prošlo vrijeme i situacionu razliku između vremena koja se smjenjuju iz stiha u stih.
“Jedna od pjesama koju često koristim tokom gramatičkih časova je “Yesterday”!”
Imaš li omiljene pjesme ili žanrove koje koristiš na časovima engleskog? Zašto baš te?
Izbor zavisi od senzibiliteta učenika ili grupe. Ne bih mogla da budem isključiva i navedem samo jedan žanr iako lično preferiram rokenrol. Važno je da učenicima bude zanimljivo i da je muzika koju koristimo u njihovoj sferi interesovanja jer u suprotnom čas neće biti zabavan, a u tome je poenta.
“Pjevanjem se nesvjesno usvaja pravilan izgovor.”
Kako pjesme utiču na izgovor i intonaciju kod učenika engleskog jezika?
Engleski je veoma melodičan jezik pa bih rekla mnogo.
Pjevanjem se nesvjesno usvaja pravilan izgovor. Ne trošimo puno vremena na fonetiku jer to već „uhvate“ kroz pjesmu. Izgovor im se popravi jer pokušavaju da zvuče kao izvođač. Intonacija postaje prirodnija jer u muzici ne mogu „ravno“ da govore već moraju da se prilagode melodiji pa samim tim i gube „ruski“ naglasak engleskog jezika po kojem smo (nažalost) poznati.
Kombinacijom raznih metoda učenja ili alata poput muzike sa klasičnim učenjem nema opcije da se naglasak ne usvoji, što je prilično važna komponenta učenja bilo kojeg jezika.
Da li primjećuješ razliku u motivaciji i angažovanosti učenika kada se koriste muzički sadržaji?
Nepisano pravilo je da se osjeti promjena u motivaciji i angažmanu učenika čim se razbije monotonija klasičnog časa. Da li će to biti muzika, film, kratki video, gluma ili nešto slično (mašti na volju), samo je važno biti kreativan i rezultati neće izostati.
Postoji li razlika u učenju jezika između slušanja i aktivnog pjevanja pjesama na engleskom?
Postoji. Slušanje jezika je neophodan korak u učenju jezika, međutim kada učenici pjevaju, oni vježbaju izgovor, pamćenje i samopouzdanje. Pjevanje zahtijeva aktivno učešće na času što znači više pažnje, više slušanja i ponavljanja – i to pravi ozbiljnu razliku. Muzika i pjevanje im daju osjećaj da su opušteniji, da ne moraju „naučiti napamet“, a zapravo upravo tada najviše nauče.
“Kroz rimu i ritam kao dodatni alat na času stranog jezika učenici se često sjećaju cijelih stihova.”
Kako muzička forma – kao što su rima i ritam – pomaže u učenju jezika kod djece ili tinejdžera?
Rima i ritam pomažu nam da lakše upamtimo i reprodukujemo jezičke obrasce. Montessori pedagogija podstiče ritmičko ponavljanje sa premisom da ono stimuliše neurone zadužene za jezik i muziku istovremeno.
Ovo je veoma zanimljivo kada uzmemo u obzir da imamo i dokaz za navedeno jer su upravo naše generacije strani jezik naučile iz TV programa, crtanih filmova i muzike pa smo ga kasnije samo “učvrstili” kroz školovanje.
Kroz rimu i ritam kao dodatni alat na času stranog jezika učenici se često sjećaju cijelih stihova, a da nisu ni svjesni da su upravo naučili novi gramatički oblik ili idiom.
Može li pjevanje na engleskom poboljšati samopouzdanje učenika u govoru? Ako da, kako?
Naravno. Još od najranijeg uzrasta insistira se na pjevanju i izražavanju kroz pjesmu jer se na taj način vježba govor bez straha od toga da će se dogoditi greška tokom konverzacije.
Kasnije im je lakše da progovore i u drugim situacijama jer već imaju iskustvo izražavanja na engleskom koje ne koči strah od pravljenja grešaka.
U razgovoru sa Slađanom možemo zaključiti da muzika nije samo dodatak nastavi, nego moćan alat koji spaja učenje i zabavu. Kroz ritam, melodiju i emociju, učenici ne samo da lakše pamte nove riječi i strukture, nego razvijaju i samopouzdanje u govoru, prirodan izgovor i bolju intonaciju.
Učenje jezika na ovaj način postaje iskustvo koje se pamti – baš kao i omiljena pjesma.
