Palladio String Quartet iz Banjaluke već skoro deceniju dokazuje da klasični instrumenti i savremena muzika ne samo da mogu ići zajedno, već mogu stvoriti novu dimenziju izraza. Njihov rad spaja pedagošku predanost i koncertnu energiju, a mnogobrojne saradnje svjedoče o snazi zajedništva na lokalnoj kulturnoj sceni. Kako bismo klasične instrumente približili modernom svijetu, popričali smo sa Renatom, Milanom, Ozrenom i Kristinom.
Kako je nastala ideja da formirate Palladio String Quartet i šta vam je bila glavna inspiracija za spoj klasičnih instrumenata i savremene muzike?
Renata:
Ideja je nastala sasvim spontano – tokom jednog druženja smo rekli: „Hajde da probamo!“ Imali smo svirače, krenuli smo s obradama pop i rock pjesama koje privatno volimo da slušamo. Tako je sve počelo.
Klasični repertoar je uvijek bio važan dio našeg identiteta i ostaje stalno prisutan. Ali nas je oduvijek privlačila ideja da pokažemo koliko klasični instrumenti mogu biti savremeni – bliski i razumljivi i onima koji ih možda ne poznaju dovoljno.
Balansirate između nastave, proba i nastupa. Kako uspijevate i šta vas u svemu tome najviše ispunjava?
Renata:
Balans je moguć uz disciplinu, dogovor i dobru organizaciju. Naravno, dešava se da ne možemo lako uskladiti probe – ali kad postoji volja, rješenje se uvijek nađe. Ipak, ono što nas najviše ispunjava su javni nastupi – naročito koncerti uživo. Kontakt s publikom, razmjena energije – to je srce svega što radimo.
Vaš repertoar obuhvata sve od klasike do rock i pop hitova. Kako birate pjesme koje obrađujete i šta je najveći izazov u aranžmanima?
Milana:
Pjesme biramo po ličnim afinitetima, ali i prema popularnosti – trudimo se da budemo u toku. Uvrstili smo i neke „evergrin“ klasike pop-rock žanra. Najveći izazov je sačuvati prepoznatljivost originala, ali mu dati i nešto svoje – nešto što samo gudački kvartet može donijeti.
“Najveći izazov je sačuvati prepoznatljivost originala, ali mu dati i nešto svoje – nešto što samo gudački kvartet može donijeti.”
Kako vidite značaj saradnje sa projektima poput Rock Simfonije za kulturnu scenu Banjaluke?
Milana:
Saradnje kao što je ona sa Rock Simfonijom su izuzetno važne. Banjaluka je mali grad, umjetnici se često poznaju i sarađuju i van bine. Takve saradnje šire publiku, brišu žanrovske granice i pružaju mladima priliku da vide koliko muzika može biti raznolika – ali i povezana.
Koju ulogu ansambli poput vašeg imaju u popularizaciji klasičnih instrumenata kod mlađih generacija?
Ozren:
Uloga je velika. Kroz moderniji repertoar pokušavamo približiti klasične instrumente mlađoj publici. U tom smislu, sličnu misiju ima i Rock Simfonija – edukacija kroz muziku koja im je bliska, ali izvedena na instrumentima koje možda inače ne bi doživjeli kao „svoje“.
Vaš autorski rad, poput kompozicije “Horizons”, pokazuje da idete i dalje od obrada. Ima li planova za novu muziku?
Ozren:
Naravno – širenje autorskog repertoara je jedan od prioriteta. Želimo da ostavimo trag u razvoju gudačkog kvarteta i da pokažemo koliko taj format može biti savremen i autentičan.
Možemo li očekivati neko iznenađenje povodom vaše 10. godišnjice?
Renata:
Kada to ovako čujem – deset godina! – osjećaj je sjajan. Planiramo da to obilježimo i vjerovatno će biti i nova muzika, možda i neki poseban koncert… Biće iznenađenja, svakako.
Najzanimljivija anegdota sa nastupa?
Ozren:
Jednom smo otišli na pogrešnu lokaciju – misleći da sviramo tamo. Kad smo shvatili grešku, brzo smo se prebacili i, vjerovali ili ne, odsvirali oba događaja bez kašnjenja i bez greške.
Kroz tvoje pedagoško iskustvo i rad sa mladima, kako vidiš uticaj ansambla poput Palladio String Quarteta na interesovanje djece i tinejdžera za klasične instrumente?
Kristina:
Mislim da Palladio ima veoma pozitivan uticaj jer djeca nas doživljavaju drugačije – nismo samo “klasični svirači”, već im pokazujemo da violina ili violončelo mogu zvučati i moderno, i uzbudljivo, i blisko onome što već slušaju. Kada nas vide kako sviramo, recimo, Coldplay ili Queen, počnu da razmišljaju o tim instrumentima na potpuno nov način.
“Kada nas vide kako sviramo, recimo, Coldplay ili Queen, počnu da razmišljaju o tim instrumentima na potpuno nov način.”
Koliko ti je lično važno da balansiraš između klasičnog i inovacije – i kako ti Palladio daje prostor za taj izražaj?
Kristina:
Od klasičnog negdje sve i kreće i često odgovore za inovacije pronalazimo upravo u klasičnom. Palladio je za mene “sigurna zona”, morate imati na umu činjenicu da smo mi ljudi koji već više od dvije decenije sviraju zajedno i zajedno stvaraju muziku. Sama ta činjenica jasno objašnjava na koji način Palladio pruža prostor ali i vrlo često sam od sebe nameće novi prostor a i neke nove ideje.
Palladio String Quartet pokazuje da klasični instrumenti i savremena muzika mogu postojati ne samo paralelno, već u savršenom skladu. Njihov rad inspiriše mlade muzičare, a saradnje s projektima poput Rock Simfonije dokazuju da se nova muzička budućnost gradi upravo ovakvim povezivanjem žanrova, ljudi i generacija.
Led Zeppelin – Kashmir, Palladio String Quartet
Palladio String Quartet ft. Nazor Sound – Horizons
