Deset godina muzike koja briše granice između epoha
Palladio String Quartet iz Banjaluke već skoro deceniju dokazuje da klasični instrumenti i savremena muzika ne samo da mogu ići zajedno, već mogu stvoriti novu dimenziju izraza. Njihov rad spaja pedagošku predanost i koncertnu energiju, a brojne saradnje svjedoče o snazi zajedništva na lokalnoj kulturnoj sceni. Povodom približavanja klasičnih instrumenata modernom dobu, razgovarali smo sa članovima ansambla – Renatom, Milanom, Ozrenom i Kristinom.
Kako je nastala ideja da formirate Palladio String Quartet i šta vam je bila glavna inspiracija za spoj klasičnih instrumenata i savremene muzike?
Renata:
Ideja je nastala sasvim spontano – tokom jednog druženja smo rekli: „Hajde da probamo!“ Imali smo svirače, krenuli smo s obradama pop i rock pjesama koje privatno volimo da slušamo. Tako je sve počelo.
Klasični repertoar je uvijek bio važan dio našeg identiteta i ostaje stalno prisutan. Ali nas je oduvijek privlačila ideja da pokažemo koliko klasični instrumenti mogu biti savremeni – bliski i razumljivi i onima koji ih možda ne poznaju dovoljno.
Balansirate između nastave, proba i nastupa. Kako uspijevate i šta vas u svemu tome najviše ispunjava?
Renata:
Balans je moguć uz disciplinu, dogovor i dobru organizaciju. Naravno, dešava se da ne možemo lako uskladiti probe – ali kad postoji volja, rješenje se uvijek nađe. Ipak, ono što nas najviše ispunjava su javni nastupi – naročito koncerti uživo. Kontakt s publikom, razmjena energije – to je srce svega što radimo.
Vaš repertoar obuhvata sve od klasike do rock i pop hitova. Kako birate pjesme koje obrađujete i šta je najveći izazov u aranžmanima?
Milana:
Pjesme biramo po ličnim afinitetima, ali i prema popularnosti – trudimo se da budemo u toku. Uvrstili smo i neke „evergrin“ klasike pop-rock žanra. Najveći izazov je sačuvati prepoznatljivost originala, ali mu dati i nešto svoje – nešto što samo gudački kvartet može donijeti.
Kako vidite značaj saradnje sa projektima poput Rock Simfonije za kulturnu scenu Banjaluke?
Milana:
Saradnje kao što je ona sa Rock Simfonijom su izuzetno važne. Banjaluka je mali grad, umjetnici se često poznaju i sarađuju i van bine. Takve saradnje šire publiku, brišu žanrovske granice i pružaju mladima priliku da vide koliko muzika može biti raznolika – ali i povezana.
“Najveći izazov je sačuvati prepoznatljivost originala, ali mu dati i nešto svoje…” – Milana, prva violina
Koju ulogu ansambli poput vašeg imaju u popularizaciji klasičnih instrumenata kod mlađih generacija?
Ozren:
Kako poslovica kaže: „Na mlađima svijet ostaje.“ Naša uloga je da klasične instrumente predstavimo kroz repertoar koji je blizak i starijima i mlađima. Trudimo se da ostanemo dosljedni sebi, ali i da klasičnim zvukom damo novi život savremenim djelima.
Vaš autorski rad, poput kompozicije “Horizons”, pokazuje da idete i dalje od obrada. Ima li planova za novu muziku?
Ozren:
Naravno – širenje autorskog repertoara je jedan od prioriteta. Želimo da ostavimo trag u razvoju gudačkog kvarteta i da pokažemo koliko taj format može biti savremen i autentičan.
Možemo li očekivati neko iznenađenje povodom vaše 10. godišnjice?
Renata:
Kada to ovako čujem – deset godina! – osjećaj je sjajan. Planiramo da to obilježimo i vjerovatno će biti i nova muzika, možda i neki poseban koncert… Biće iznenađenja, svakako.
Najzanimljivija anegdota sa nastupa?
Ozren:
Jednom smo otišli na pogrešnu lokaciju – misleći da sviramo tamo. Kad smo shvatili grešku, brzo smo se prebacili i, vjerovali ili ne, odsvirali oba događaja bez kašnjenja i bez greške.
Kroz tvoje pedagoško iskustvo i rad sa mladima, kako vidiš uticaj ansambla poput Palladio String Quarteta na interesovanje djece i tinejdžera za klasične instrumente?
Kristina:
Vidim ogroman uticaj, posebno zato što kvartet poput našeg ruši tu početnu barijeru koju mnoga djeca imaju prema klasičnim instrumentima. Kada im odsviramo obradu pjesme koju oni znaju – recimo nešto od Coldplaya ili Queena – odmah se stvori drugačija energija. Odjednom violina ili violončelo više nije „neki starinski instrument“, već alat kojim mogu izraziti emociju na način koji im je blizak.
Koliko ti je lično važno da balansiraš između klasičnog i inovacije – i kako ti Palladio daje prostor za taj izražaj?
Kristina:
Balansiranje je bitno jer vrlo često je baš klasično ono što inspiriše inovacije. Morate imati na umu da je Palladio grupa ljudi koji već više od dvije decenije zajedno sviraju, upoznaju muziku i rađaju nove ideje. Palladio sam po sebi na taj način daje izuzetno mnogo prostora ali i sam po sebi stvara novi prostor i gura nas u more inovacija.
“Kada im odsviramo obradu pjesme koju oni znaju – recimo nešto od Coldplaya ili Queena – odmah se stvori drugačija energija.” – Kristina, viola
Palladio String Quartet pokazuje da klasični instrumenti i savremena muzika mogu postojati ne samo paralelno, već u savršenom skladu. Njihov rad inspiriše mlade muzičare, a saradnje s projektima poput Rock Simfonije dokazuju da se nova muzička budućnost gradi upravo ovakvim povezivanjem žanrova, ljudi i generacija.
Poslušajte:
PSQ, Led Zeppelin – Kashmir cover
PSQ ft. Nazor Sound – Horizons
