Vanja Cvijanović rođen je 17. aprila 1996. godine i muzikom se bavi od ranog djetinjstva. Kao gitarista i pjevač, isticao se u svom matičnom bendu KOB, tročlanom sastavu alternativnog hard rock zvuka, sa kojim nastupa od 2012. godine i stvara autorske pjesme poput „Istina“, „Ona“ i „1290“. Njegova karijera uključuje nastupe na brojnim festivalima širom regije, među kojima su OK Fest, Demofest, Beer Fest i Fresh Wave, kao i rad u bendovima poput Alexandria.
Uz aktivnu izvođačku karijeru, Vanja je značajan dio svog muzičkog iskustva posvetio radu sa mladima – bio je predavač i koordinator u Muzičkom Ateljeu i Rock Simfoniji, gdje je mladim talentima prenosio znanje, iskustvo i strast prema muzici. Njegov rad u Ateljeu bio je više od podučavanja – bio je inspiracija polaznicima da razvijaju svoj muzički potencijal i istražuju kreativne izraze.
Nakon Banjaluke, Vanja je svoju karijeru nastavio u Zagrebu, gdje se profesionalno uključio u muzičku scenu kao tehničar i izvođač. Tu se spojio sa bendom Greynoise, sa kojim je odsvirao brojne bitne festivale širom Hrvatske i Slovenije. Vanja ističe da je taj period bio presudan za njegov profesionalni i muzički razvoj, jer je u Zagrebu imao priliku da sarađuje sa velikim imenima regionalne scene, poput Parnog Valjka, Matije Cveka, Jakova Jozinovića i Jelusića. Rad sa ovim izvođačima, kao i autorski rad u Greynoise-u, oblikovali su njegov pristup muzici i omogućili mu da kombinuje energičan metal zvuk sa autorskim, raznolikim stilovima koji uključuju rock, pop i country uticaje.
Njegova priča pokazuje da je uspjeh rezultat talenta, upornosti i rada u timu sa pravim ljudima, a Vanja je odličan primjer kako profesionalizam, iskustvo i inspiracija mogu oblikovati muzičku karijeru.
1. Kako se sjećaš svojih početaka u Rock Simfoniji i Muzičkom Ateljeu?
„Moja prva pomisao na početak i prvi poziv da gostujem sa Rock Simfonijom je bila ‘prilika i privilegija’. Znao sam da ću tu moći puno da naučim, da napredujem i upoznam jako dobre ljude, a samim tim i muzičare. Tačno tako je i bilo, te sam stekao prijatelje za život na tom putu. Muzički Atelje je bila jedna logična smjernica prema kojoj je sve to išlo. Predivan je osjećaj izazvati u nekome želju da se bavi muzikom i odluči da dođe kod tebe želeći da bude isto to.“
2. Kakva je tada bila ideja iza Ateljea — i jesi li mogao da zamisliš da će prerasti u ovako ozbiljnu edukativnu platformu?
„Prva ideja Ateljea je bila da ‘probamo’, jer nemamo šta izgubiti sa tim, a isto tako smo čvrsto vjerovali u to. Sama kombinacija da radiš ono što voliš, sa ljudima koje voliš, ne može biti nego dobitna kombinacija, ali iskreno nisam nikada zamisljao to ovako veliko kako je sada. Ponosan sam.“
3. Imaš li neku anegdotu ili trenutak iz tog perioda koji ti je posebno ostao u sjećanju?
„Pun sam sjećanja i anegdota iz tog perioda, nisam siguran da mogu jednu stvar izdvojiti. Ajmo reći da mi se taj prvi koncert Ateljea posebno urezao u pamćenje jer je prepun pozitivnih, a i komičnih momenata. Tipa, da polaznik padne sa pozornice, da jedno dijete drugom nastima (rastima) gitaru tako što mu je ‘poravnao’ žice, u najboljoj namjeri 😁.“
4. Kako je izgledao tvoj prelazak iz Banjaluke u Zagreb — i šta te najviše promijenilo profesionalno i muzički?
„Moj prelazak iz Banjaluke u Zagreb je bio sve, samo ne usput, niti planiran. S obzirom da sam napravio rez sa životom u Banjaluci kada sam pokušao da živim u Kanadi, riješio sam da probam da se bavim isključivo autorskom muzikom, a donekle sam poznavao hrvatsku alternativnu scenu. Javio sam se Dariu Bergu, koji me je spojio sa Greynoise-om, pa sam odlučio da kad-tad dođem u Zagreb. U Zg sam u veoma kratkom periodu upoznao bas puno bitnih i velikih ljudi na sceni i počeo da radim kao tehničar sa Parnim Valjkom, Matijom Cvekom, Jakovom Jozinovićem, Jelusić-em i mnogim drugim. To je naravno uticalo na moj pogled na muziku i samim tim pristupam svemu još ozbiljnije i profesionalnije.“
5. Trenutno sviraš u bendu Greynoise — možeš li nam reći nešto više o njihovom zvuku i energiji?
„Sa Greynoise-om sam odsvirao dosta bitnih i velikih festivala širom Hrvatske i Slovenije, te smatram da za jedan alternativni autorski bend imamo jako dobre svirke i da smo na jako dobrom putu. Oni su postojali prije nego što sam došao u bend, te su izdali jedan EP. Trenutno pišemo i snimamo album i to me jako veseli. Oni su skupina mladih (mimo mene) i izuzetno talentovanih ljudi koji imaju iskrenu želju da uspiju i sa tim su me najviše i kupili.“
6. Koje su najveće razlike između nastupa kao izvođač i rada kao tehničar velikog izvođača?
„Vjerujem da mnogi misle da je potpuno drugačije raditi kao tehničar, nego biti izvođač, vjerujem i da mnogima koji to rade jeste drugačije, ali meni nije. Mene veseli činjenica da sam dio nečega, a sa imenima koja sam naveo dobijaš još osjećaj da si dio nečeg velikog, što je meni iskreno najbolji osjećaj. Oba ‘posla’ imaju svoje prednosti i mane, svoje strane. Izvođačka strana je vidljiva, izložena direktno publici te mora da koordinira sa scenom i ljudima, dok je posao tehničara da koordinira između scene i benda, te su u mojoj glavi oba posla jednako bitna, jer jedino tako sve može da ispravno funkcioniše.“
7. Kako bi opisao svoj muzički stil danas — i koliko su iskustva iz Rock Simfonije uticala na tvoj pristup muzici?
„Ja sam oduvijek težio ka žešćem zvuku, tako da sa Greynoise-om imam tu privilegiju da ispoljavam svoju energiju kao gitarista u pravom metal bendu. Isto tako, sa druge strane, autorska muzika na kojoj trenutno radim je prilično blaža varijanta mene, te mogu reći da je to neki Country/Rock/pop, sa velikim uticajima Aerosmith-a, Bon Jovi-a, Teddy Swims-a, Chris Stapleton-a i sličnih.“
8. Šta te trenutno najviše inspiriše — ljudi, grad, bend, neki žanr?
„Trenutno me najviše inspirišu ljudi. Okružen sam veoma pozitivnim i iskrenim ljudima, koji izvlače iz mene najbolje, ja bih rekao, pa sam iskreno sretan i zahvalan zbog toga.“
9. Ima li nešto što si naučio kroz rad s drugim muzičarima što bi volio da si znao ranije?
„Naravno, svaki dan se nešto novo uči, te bih volio da sam to sve prije znao, ali isto tako mislim da je uvijek pravi trenutak za sve, nigdje niko ne kasni. Recimo da bih izdvojio strpljenje – volio bih da sam u životu bio strpljiviji.“
10. Po tvom mišljenju, šta je najvažnije — talenat, rad, upornost ili tim oko tebe?
„Da bi se desilo nešto veliko, potrebno je sve od navedenog. Da bi ti palo na pamet uopšte da se baviš sa tim, moraš imati talenat. Da bi došao do ljudi koji su spremni da urade nešto veliko kao i ti, moraš raditi. Da bi radio moraš biti uporan. I kada si sve to, dođeš i do tima oko sebe.“
Priča Vanje Cvijanovića je inspiracija za sve mlade muzičare i polaznike Ateljea, jer pokazuje da strast, talenat, upornost i rad sa pravim ljudima mogu otvoriti vrata velikih muzičkih prilika. Bilo da stojite na svojoj prvoj maloj pozornici ili radite sa profesionalcima, svaki korak u muzici oblikuje vaš put.
