Danas je Aerosmith sinonim za svjetski rock’n’roll spektakl – bend koji je ispisao stranice muzičke istorije i iza sebe ostavio hitove poput Dream On, Sweet Emotion i Walk This Way. Zanimljivo je da je njihova priča počela sasvim skromno – u jednoj srednjoj školi u Sjedinjenim Američkim Državama, bez reflektora, bez masovne publike i bez glamura, ali sa ogromnom željom da sviraju.
Bilo je to 1970. godine, 6. novembra, kada su Steven Tyler, Joe Perry, Tom Hamilton, Joey Kramer i Ray Tabano održali svoj prvi zajednički nastup u školskoj sali Nipmuc Regional High School u Mendonu, Massachusetts. Taj nastup nije bio dio velikog festivala, niti su ga organizovali muzički agenti – zapravo, organizovali su ga sami učenici uz pomoć profesora koji je podržavao školsku muzičku sekciju. Školska sala bila je mala, ozvučenje skromno, a publiku su činili njihovi prijatelji, nastavnici i nekoliko slučajnih prolaznika. Možda najzanimljivija činjenica jeste to da je njihov nastup zapravo predložila majka Stevena Tylera.
Ono što se dogodilo na toj bini bilo je mnogo veće od svih tih okolnosti. U trenutku kada su zasvirali, među njima se rodila energija, hemija i ideja koja će kasnije prerasti u jedan od najvećih rock bendova svih vremena. Publika ih je dočekala s oduševljenjem, a Steven Tyler je kasnije govorio da je upravo taj školski nastup bio „iskra“ koja je zapalila sve što je kasnije došlo.
Ono što je posebno zanimljivo jeste da su članovi Aerosmitha tada još uvijek tražili svoj zvuk. Svirali su obrade pjesama svojih idola – Beatlesa, Rolling Stonesa, Yardbirdsa – i tek kasnije počeli da stvaraju vlastite pjesme. Ali ta školska pozornica bila je njihova prva prava učionica muzike – mjesto gdje su naučili šta znači stati pred publiku, držati ritam, disati zajedno i osjećati muziku kao tim.
Ovom nastupu zahvalna je cijela rokenrol nacija.
Mladi muzičari danas?
Kada pogledamo tu priču danas, jasno je da su i najveći počeli na isti način kao što mnogi polaznici našeg Muzičkog Ateljea započinju svoje muzičko putovanje – iz školskih učionica, malih dvorana i proba u kojima se rađaju prve zajedničke note.
Naši učenici, baš kao i članovi Aerosmitha tada, uče kako da slušaju jedni druge, kako da se izraze kroz muziku i kako da vjeruju u svoj zvuk – ma koliko mala bila bina na kojoj trenutno stoje.
Jer svaka velika pozornica nekada je bila učionica, garaža ili školska sala.
Aerosmithov prvi nastup neka bude podsjetnik da nije bitno gdje svirate, već koliko srca i strasti unosite u svaku pjesmu.
Možda baš vaša današnja proba ili nastup pred školskim drugovima bude trenutak koji će vas zauvijek usmjeriti ka muzici.
Velike priče počinju malim koracima – i velikim snovima.
